Životno odredište

Jesen se tiho ušuljala u naše živote i ove godine. Ljepotica se najavila svojom hladnoćom, raznobojnim lišćem i bučnim kišama. Čini mi se kako je najomraženija među svim godišnjim dobima. Ljeto volimo zbog sunca, topline, mora, proljeće jer je vjesnik novog života i rađanja, a zimu poštujemo kao bijelu, čistu damu koja nam pomaže da isperemo životne greške i neuspjehe. Međutim, jesen nitko ne hvali niti se njom zanosi. Ona je pak vjesnica umiranja, prolaznosti, bezvrijednosti. Sve što smo stvarali i gradili trune u hladnim, kišnim noćima. S druge strane, ne moramo apsolutno umrijeti. Možemo samo napustiti kvarni dio sebe. To upravo i je jesen. Reinkarnacija. Regeneracija. Vrijeme otpuštanja svih repova koje konstantno vučemo za sobom. Vrijeme prekida s krivim ljudima, lošim navikama, crnim mislima. Ponukana time, odlučila sam pokrenuti ovaj blog gdje ću koračati nepoznatim putovima u nepoznate svjetove. No, prvotno se moram riješiti svega što me koči. Kako fizički, ta